Poucne price kojih se rado sjetim u razlicitim zivotnim situacijama... Dobro je znati...

Dva vuka u nama - pouka Ciroki indijanaca ~Nepoznati autor Jedne veceri, stari Chiroki indijanac pričao je svom unuku o borbi koja se odvija unutar svakog čovjeka. Rekao je: Sine moj, bitka koja se odvija unutar nas je bitka dva vuka. Jedan je Zlo: To su bijes, zavist, ljubomora, tuga, žaljenje, pohlepa, arogancija, samosažaljenje, krivica, inferiornost, laži, lažni ponos, superiornost i ego. Drugi je Dobro: To su radost, mir, ljubav, nada, iskrenost,poniznost, brižnost, darežljivost, osjećajnost, velikodušnost, istina, saosjecajnost i vjera. Unuk je razmislio za trenutak o onome sto je čuo i upitao je dedu: - Koji vuk pobjedjuje? Stari Chiroki mu odgovori: - Onaj kojeg hraniš. Mali zuti cvijet Indijsku legenda o malom žutom cvijetu koji se rascvjetao u jednoj bašti. On cvjeta samo jednu sezonu i tada uvene. Kada je jedan posjetilac ušao u ovu baštu , sa svih strana slušao je samo žalbe. Mango je rekao da bi radije bio kokosova palma. Zašto? Zato što je cijelo palmino drvo korisno – plod, lišće, grane i stablo. Međutim kokosova palma zavidjela je mangu, zato što se njegov plod za skupe novce izvozio iz Indije. Sve biljke su bile ljubomorne jedna na drugu, svaka od njih je mislila da je druga biljka više vrijedila. Oko posjetioca koji je slušao samo žalbe, zaustavilo se na jednom malom žutom cvijetu koji je radosno cvjetao u svom uglu. Sagnuo se i upitao ga: “Zašto se i ti ne žališ kao svi ostali?” Cvijet je odgovorio:”Pa i ja sam posmatrao kokosovu palmu i zavidio joj na lišću koje se lelujalo na vjetru. Poželio sam i da donosim divne, sočne plodove kao mango. Ali tada sam shvatio da, da je bog želio da budem kokosova palma ili mango, on bi to tako i napravio. Međutim on je želio da budem mali žuti cvijet pa zato i ja želim da budem najbolji mali žuti cvijet koji je ikada postojao.“ Dva kaluđera  ~Irmgard Šlegl, Mudrost majstora Zena Dva kaluđera na hodočašću stigla su do gaza neke reke. Tamo su ugledali devojku u donjem rublju, koja očito nije znala šta da radi pošto je voda bila duboka, a ona nije želela da upropasti svoju odeću. Bez ikakve buke, jedan od kaluđera uprtio ju je na leđa, preneo preko reke i spustio na drugu obalu. Kaluđeri su nastavili svojim putem. Međutim, posle jednog sata hodanja, onaj drugi počeo je da prigovara: – Sigurno nije dobro da dotakneš ženu. To je potpuno u suprotnosti sa zabranom bliskog kontakta sa ženama. Kako si mogao da uradiš nešto što se kosi sa monaškim pravilima? Kaluđer koji je devojku preneo preko reke nije odgovarao. Nastavio je mirno da hoda dok konačno nije primetio: – Ostavio sam je pored reke još pre sat vremena. Zašto je ti još uvek nosiš? Otisci u pijesku Jedne noći je čovjek imao san. Sanjao je da se šeta sa učiteljem duž plaže. Preko neba kao bljesak, jedan za drugim pojavljivale su mu se slike o njegovom životu. U mnogim od tih slika koje su izlazile uočio je jednu sa dva para sandala koje su ostavljale tragove u pijesku. Jedne su pripadale njemu, a druge njegovom učitelju. Kada je i poslednja scena bljesnula pred njim, pogledao je iza sebe u otiske sandala na pijesku. Primetio je da je mnogo puta, dok je hodao svojim životnim putem, na pijesku postojao otisak samo jednog para sandala. Primjetio je takođe da je to bilo u trenutcima kad je bio najtužniji i kad mu je bilo najteže u životu. To ga je jako mučilo i postavio je pitanje svom učitelju u vezi sa tim. “Rekao si mi da kad jednom odlučim da te pratim, da ćeš hodati sa mnom cijelim putem. Ali sam primjetio da je u vrijeme najvećih teškoća koje sam imao u životu, bio otisak samo jednog para sandala u pijesku. Ne razumjem, zašto si me, kad si mi bio najpotrebniji, ostavio”?. Učitelj je odgovorio: ”To je bilo onda kad sam te nosio”.