четвртак, 25. април 2013.

Globalno zatupljivanje

 ~"Sta bi dijete koje si bio mislilo o covjeku koji si postao?"




21.vijek… Sve nam je, kao na tacni pruzeno. Zanima nas sta neka rijec znaci, upalimo svoj racunar i poboljsamo svoj vokabular, zanima nas kako se nesto pravi, upalimo youtub-ove turtorijale i caskom saznamo kako mozemo da napravimo to sto nas interesuje. Zanima nas necija proslost, “izguglamo” trazenog. Zanima nas da li je izvjesni mladic (djevojka) u vezi ili pak slobodan, nadjemo ga na facebook-u.
Danas ne postoje nikakva ogranicenja, sve mozemo. Ali….
Koliko puta vam se dogodilo da satima sjedite za kompom, surfujete po internetu ili samo budete na facebook-u i da nakon tih par sati ne mozete da nabrojite sta ste sve u stvari radili, ti sati su vam tako proletjeli, proletjeli u nepovrat… Niste nista novo saznali, mozda pokoji trac s kojim ste sigurno oplemenili dusu, srce i mozak. A mozda ste pak igrali koju od popularnih igrica koje su na svu srecu ratnog i borilackog karaktera, jos nesto vrlo plemenito ili kako bi zavisnici rekli poucno, razvija mozak, razvija strategijsko razmisljanje. Vrlo poucno, razumije se… Da ne zaboravim televiziju.. Istrazivanja su pokazala da do sedmog razreda osnovne skole prosjecno americko dijete ce biti svjedok 8.000 ubistava i 100.000 cinova nasilja na televiziji. Ne vjerujem da je kod nas puno drugacija situacija. i sta mislite, ovolika cifra ne moze da utice na pobudjivanje nasilja kod djece, potom i tinejdzera itd.? Svakog dana vi, vase dijete, vidite barem jedno ubistvo na televiziji, makar to bio I neki reklamni program serije ili filma. Koliko to utice na nas mozak? A da ne pominjem igranje takvih igrica..
Djeca gube na kreativnosti, manje razvijaju mozak, manje uzivaju u zdravom djetinjstvu. Nekada su ljudi setali od sela do sela, isli kod prijatelja, ucili od njih nesto novo i djelili svoje znanje, sto je najbitnije, komunicirali su, druzili se. Znali su boju ociju svakog svog prijatelja jer su ih cesto gledali u te oci. Koju boju ociju imaju vasi prijatelji, mozete li da je kazete sa sigurnoscu a da prethodno ne otvorite njegov ili njen facebook profil?
Ljudi su, ne tako davno, pisali ljubavna pisma, citali mnogo knjiga, druzili se i imali izlazak do 11 sati uvece. I interesantno, mozda za neke od vas cak i sokantno, oni su bili srecni. Zaista srecni. Tada je bilo mnogo manje depresije, lenjosti i samoubistava.. I oni su imali momke i djevojke, i oni su imali drustva i oni su isli i u skolu i izlazili i sve to do 11 sati uvece. A sada… Sada vam roditelji kazu svrati do pekare i kupi jutarnji  hleb kad se bides vracao/la iz grada. Zbog ovakvog nacina zivota, mladi ljudi nisu ni zasta sposobni, tacnije, oni su nekako “isprogramirani”. Ovakvim nacinom zivota mladim ljudima nece pasti na pamet da se suprostave politici grada, drzave. Njihov mozak je, nazalost poluaktivan, nije u skladu sa zakonima prirode. Sve se budi kada se sunce pojavi na istoku, a vecina mladih tada lijeze… nas mozak je najaktivniji od 4 sata ujutru do 7 sati popodne. Od 7 do 10 uvece koncentracija opadne I do 70%.... Ne zivimo svjesno… Nismo prisutni… Nismo budni… I dok se okrenes… Zivot je prosao, a ko ga je zivio? Da, godina ima 365 dana, a koliko si ti tih dana zaista iskoristio? Toliko tvoja godina ima dana….
Zgrozila sam se kada sam na youtubu naisla na video koji navodno reklamira neku igricu. 


Ova mesara se nalazi u Londonu, bila je otvorena 2 dana, I kako kazu, postigla je veliko interesovanje… Dokle cemo ovako?
Koliko ste jezika do sada mogli nauciti umjesto sto ste buljili u ekran I igrali igrice ili se bavili tudjim poslovima? Koliko ste za to vrijeme mogli knjiga da procitate? Koje ste sve svoje talente mogli da otkrijete?

Poucne price kojih se rado sjetim u razlicitim zivotnim situacijama... Dobro je znati...

Dva vuka u nama - pouka Ciroki indijanaca ~Nepoznati autor



Jedne veceri, stari Chiroki indijanac pričao je svom unuku o borbi koja se odvija unutar svakog čovjeka. Rekao je:
Sine moj, bitka koja se odvija unutar nas je bitka dva vuka.

Jedan je Zlo:
To su bijes, zavist, ljubomora, tuga, žaljenje, pohlepa, arogancija, samosažaljenje, krivica, inferiornost, laži, lažni ponos, superiornost i ego.
Drugi je Dobro:
To su radost, mir, ljubav, nada, iskrenost,poniznost, brižnost, darežljivost, osjećajnost, velikodušnost, istina, saosjecajnost i vjera.

Unuk je razmislio za trenutak o onome sto je čuo i upitao je dedu:
- Koji vuk pobjedjuje?
Stari Chiroki mu odgovori:
- Onaj kojeg hraniš.

Mali zuti cvijet



Indijsku legenda o malom žutom cvijetu koji se rascvjetao u jednoj bašti. On cvjeta samo jednu sezonu i tada uvene.
Kada je jedan posjetilac ušao u ovu baštu , sa svih strana slušao je samo žalbe. Mango je rekao da bi radije bio kokosova palma. Zašto? Zato što je cijelo palmino drvo korisno – plod, lišće, grane i stablo.
Međutim kokosova palma zavidjela je mangu, zato što se njegov plod za skupe novce izvozio iz Indije. Sve biljke su bile ljubomorne jedna na drugu, svaka od njih je mislila da je druga biljka više vrijedila.
Oko posjetioca koji je slušao samo žalbe, zaustavilo se na jednom malom žutom cvijetu koji je radosno cvjetao u svom uglu. Sagnuo se i upitao ga: “Zašto se i ti ne žališ kao svi ostali?”
Cvijet je odgovorio:”Pa i ja sam posmatrao kokosovu palmu i zavidio joj na lišću koje se lelujalo na vjetru. Poželio sam i da donosim divne, sočne plodove kao mango. Ali tada sam shvatio da, da je bog želio da budem kokosova palma ili mango, on bi to tako i napravio. Međutim on je želio da budem mali žuti cvijet pa zato i ja želim da budem najbolji mali žuti cvijet koji je ikada postojao.“
Dva kaluđera  ~Irmgard Šlegl, Mudrost majstora Zena

Dva kaluđera na hodočašću stigla su do gaza neke reke. Tamo su ugledali devojku u donjem rublju, koja očito nije znala šta da radi pošto je voda bila duboka, a ona nije želela da upropasti svoju odeću. Bez ikakve buke, jedan od kaluđera uprtio ju je na leđa, preneo preko reke i spustio na drugu obalu.
Kaluđeri su nastavili svojim putem. Međutim, posle jednog sata hodanja, onaj drugi počeo je da prigovara: – Sigurno nije dobro da dotakneš ženu. To je potpuno u suprotnosti sa zabranom bliskog kontakta sa ženama. Kako si mogao da uradiš nešto što se kosi sa monaškim pravilima?
Kaluđer koji je devojku preneo preko reke nije odgovarao. Nastavio je mirno da hoda dok konačno nije primetio: – Ostavio sam je pored reke još pre sat vremena. Zašto je ti još uvek nosiš?
Otisci u pijesku

Jedne noći je čovjek imao san. Sanjao je da se šeta sa učiteljem duž plaže.
Preko neba kao bljesak, jedan za drugim pojavljivale su mu se slike o njegovom životu. U mnogim od tih slika koje su izlazile uočio je jednu sa dva para sandala koje su ostavljale tragove u pijesku. Jedne su pripadale njemu, a druge njegovom učitelju. Kada je i poslednja scena bljesnula pred njim, pogledao je iza sebe u otiske sandala na pijesku. Primetio je da je mnogo puta, dok je hodao svojim životnim putem, na pijesku postojao otisak samo jednog para sandala. Primjetio je takođe da je to bilo u trenutcima kad je bio najtužniji i kad mu je bilo najteže u životu. To ga je jako mučilo i postavio je pitanje svom učitelju u vezi sa tim. “Rekao si mi da kad jednom odlučim da te pratim, da ćeš hodati sa mnom cijelim putem. Ali sam primjetio da je u vrijeme najvećih teškoća koje sam imao u životu, bio otisak samo jednog para sandala u pijesku.
Ne razumjem, zašto si me, kad si mi bio najpotrebniji, ostavio”?.
Učitelj je odgovorio: ”To je bilo onda kad sam te nosio”. 



уторак, 23. април 2013.

Ako zelis da pronadjes lepotu, zaviri u svoje srce...

"Treba porasti do jednostavnosti." ~Ivo Andric

"Opraštanje je miris koji ljubičica ostavlja na peti onoga ko je zgazi." ~ Mark Tven



Koliko je zaista tesko oprostiti? Oprostiti je vrlo jednostavno ako podjemo od sebe i shvatimo da mi na ovome svijetu nemamo nista. Kao od majke rodjeni, goli smo. Ne moze niko da nas povrijedi ako od njega ne ocekujemo nesto, ne moze niko nista da nam oduzme jer mi zaista nista ne posedujemo. Kada to shvatimo, stvari su mnogo jednostavnije. 

Dobro znana recenica: “Da sam na mjestu tog covjeka, ja bih postupila drugacije”, “Ja nisam kao on i nikada ne bih mogla da budem takva.” – To su samo puste lazi i zablude. Da si na mjestu tog covjeka koga okrivljujes za lose postupanje, onda bi na njegovom mjestu osjecao upravo ono sto on osjeca, imao proslost upravo onu koju on ima, i imao misli reprodukovane tim nacinom njegovog zivota I onoga sto mu je trenutno na dusi, tako da vjeruj mi, uradio bi upravo to sto je i on uradio.

 Losa covjekova osobina jeste da se poredi sa drugima. Da postavlja sebe ispod ili iznad nekoga. S kojim pravom? Ta vasa ljestvica: “On ili ona je meni do clanaka, koljna i sl..”, dragi moji ne postoji. Vi ne vidite potpunu sliku o osobi, ne vidite dobrog i loseg vuka i ne vidite da smo svi mi u osnovi isti. Svako od nas je mogao da bude rodjen kod roditelja koji su cinili sve samo nisu bili roditelji, mogli su da nas siluju, tuku sve do iznemoglosti, da vas tjeraju da kradete i ubijate za njih, tako ste rodjeni, niste znali za bolje. A mogli smo da budemo rodjeni kod imucnih roditelja, cija je dobrota daleko poznata, da nam bude sve na ovom svijetu prinjeto na tacni, i da za bol kuci nikada ne saznamo. Da li bi bili drugaciji? Pustite DNK, pricam o dusi. Vasa je dusa ista u dvije razlicite porodice. A onda odrastete i pocnete da razmisljate svojim mozgom. Ovi iz prve porodice se po prvi put srecu sa ljubavlju, a ovi iz druge se po prvi put srecu sa bolom I izdajom. Kako ce prihvatiti napacena dusa ljubav? Hoce li joj vjerovati, hoce li joj dopustiti da je obuzme? A kako ce se uvijek zasticena od ruznih stvari dusa boriti sa bolom, patnjom, izdajom? Hoce li je to slomiti, hoce li biti jaka? A one su iste… 

I zasto osudjujes tog jadnog covjeka umjesto da mu pomognes? Zapitas li se kada, da je on na tvom mjestu, da li bi bio bolji? On je dobar covjek, samo trebas imati oci(srce) da to vidis cak i kada dobru dusu niko ne vidi. Zelis da budes drugaciji, bolji? Dokazi to tako sto ces vidjeti i traziti ono bolje u ljudima. Sta je tebi potrebno? Da te neko voli, postuje, da ti se divi, da te mazi? On je bas kao i ti. Svi smo rodjeni sa istim potrebama ali smo drugacije vaspitavani i drugacije smo odrastali. Kada budes pozelio na nekoga ruku da dignes sjeti se da je on bas kao i ti i zapitaj se sta bi tebi bilo najpotrebnije da ti neko da u trenutku kada bi se ponasao kao on. I vidjeces, desice se cudo.